|

|
Soba se otvara – ili da se bolje izrazimo: sobe se otvaraju jer njihove granice ne ostaju iste. Zahvaljujući neobičnim uglovima, perspektivama i refleksijama, ivice ponekad izgledaju mutne, a ponekad oštre. Gore i dole, levo i desno menjaju mesta. Tako soba postaje providna: figura, čiji, naizgled bestežinski, gestovi ostaju zamrznuti okom kamere, ulaze u prostor – kao da je neko prekinuo njihov ples.
| U isto vreme, prostori često izgledaju kao da svetle iznutra. Zeleno-plava okolina osvetljena je srebrnastim svetlom koje, naizgled, nema izvora, stvarajući tako utisak nove dimenzije, neku vrstu među-sveta ili paralelnog univerzuma. Uwe Steckhan udahnjuje ovom svetu život; u njjegovim vizijama, nasumični pokreti modela dobijaju posebno značenje in. Poigravajući se rastvaranjem tradicionalnih obrazaca on uspeva da uhvati onu očaravajuću magiju koja ga je oduvek inspirisala. Steckhan otvara nove dimenzije podvodne fotografije.
• 1989 Zapadni Berlin Prva profesionalna iskustva u oblasti fotografije i filma.
• 1994–1999 Stejdž menadžer u Berlinu, Duisburgu i Londonu Intenzivira i proširuje svoja iskustva i pravi prve kontakte sa podvodnim snimanjem.
• 1999 Pomoćnik umetničkog direktora, dizajner scene, fotograf na lokaciji, a priprema se i za nezavisni podvodni film i fotoprodukciju.
|